Izgradnja ideotipa sorti jabukovača za poljoprivredno učinkovite i s niskim ulaganjem bašte

Trenutno se voćna proizvodnja nalazi pod sve jačim pritiskom koji ugrožava njezino funkcioniranje. Potrebna je duboka rekonstrukcija prakse, koja uključuje struke genetičara i selekcionara, agronoma, patologa, fiziologa, modeliralača, ali i socijoeconomista te zastupnika voćnog sektora. Posebno je nužno preispitati pristup dizajniranju ideotipova sorti kroz cjeloviti pristup gdje se sorta smješta u svoje okruženje, podvrgava određenim kultivacijskim praksama i različitim obradama, unutar složene interakcije koja mora biti optimizirana kako bi se zadovoljili različiti ekonomski i okolišni zahtjevi. U ovom članku pokušavamo izdvojiti neke ključne ideje koje leže u osnovi istraživanja provedenog u INRA i omogućuju pristup trostrukoj složenosti koja mora biti uzeta u obzir prilikom izrade ideotipova: (i) kombinacija povoljnih alela više gena za svaki znak, (ii) kombinacija više znakova čije genetsko određenje ili fiziologija mogu biti međusobno konfliktni, (iii) potraga za korisnim sinergijama između genetičkog potencijala, učinaka okoliša i kultivacijskih praksi.